LIMES - proizvodi na bazi ljekovitog bilja ONLINE PRODAJA i DOSTAVA

Limes ima preko 60 vrsta razlicitih proizvoda za kozmetiku, licnu i kucnu higijenu. 

Svi proizvodi su biorazgradivi, bez alkalija i fosfata a ujedno su i energetski stedljivi. U svakom od proizvoda je sadrzana kombinacija ekstrakata ljekovitog bilja: nevena, bosiljka, kantariona, kamilice, lipe, zalfije, koprive, hajducke trave, brsljena itd.

Bosiljak i neven, veoma ljekovite biljke su najzastupljeniji u Limesovim proizvodima, koje se i uzgajaju na plantazama Limesa.

Ovakav sadrzaj i kombinacija biljaka cine Limesove proizvode totalno neskodljive po nas organizami nasu sredinu.

S obzirom da se Limes proizvodi prodaju putem mreznog marketinga, mi cemo Vam pomoci prilikom potrage za korektnim komercijalistom.

FB profil

https://www.facebook.com/dijana.canic.98?ref=br_rs


FB stranica

https://www.facebook.com/limesUSK/


Ili  na  broj telefona

+ 387 61 155 037



 Prednosti online kupovine:

- Online katalog
- Dostava na kucnu adresu
- Placanje prilikom preuzimanja

ONLINE PRODAJA PARFEMA TESTERA - povoljno!

Sta su parfemi testeri?

Testeri dolaze u bocicama sa najvecom militrazom u kojoj se isti parfem prodaje. Sama bocica je identicna originalnom pakovanju. 

Testeri se ne razlikuju u trajnosti i intezivnosti od istog parfema u ambalazi namjenjenoj za prodaju u parfimerijama. 

Prednost testera je cena koja je niza od komercijalnog pakovanja parfema.



Kako naruciti parfeme testere?

Parfemi testeri se narucuju na broj telefona +387 62 010 005

Ili na FB stranici

https://www.facebook.com/markirani.parfemi.10




Kako se placaju parfemi testeri?

Parfemi testeri se placaju prilikom preuzimanja dostave na kucnu adresu, sto omogucuje sigurnu kupovinu.


*Sve ostale informacije na navedenoj FB stranici i broju telefona.

ONLINE PRODAJA M.A.C KOZMETIKE - originalno, a povoljno

MAC kozmetika postaje dio Estee Lauder kompanije 1994.godine, a danas se prodaje u preko 120 zemalja u svijetu.

Za brend je karakteristično nekoliko kolekcija mjesečno i saradnja sa svjetskim zvijezdama koji rado korsite njihove proizvode.

Poznato je da MAC ima vrhunske make up artiste koji rade na tjednima mode, fashion i beauty snimanjima, ali i na svim prodajnim mjestima.

Upravo zahvaljujući make up artistima, širokom asortimanu kvalitetne šminke i fanovima širom svijeta MAC danas ima kultni status svjetske šminke broj 1!

S obzirom da je M A Ckozmetika porpilicno skupa i nije je lako naci,  na sljedecem FB linku mozete direktno pogledati njihovu ponudu i naruciti nesto za sebe po vrlo povoljnim cijenama:


https://www.facebook.com/search/top/?q=alma%20parfemi%20becirovic


ili na kontakt telefon:

+ 387 62 010 005

Pored ove kozmetike, postoji ponuda kozmetike drugih brendova  Dior, Chanel itd.

Proizvodi su jako povoljni i, naravno, kvalitetni sto potvdjuju njihovi aktivni kupci i potrosaci.

Slike iz kataloga na sljedecem linku

http://saznajemozavas.com/online-prodaja-mac-kozmetike/

(FOTO - DOKAZ) DOKUMENT KOJIM JE ARKAN PUSTEN NA SLOBODU

Jedan komad papira formata A4, s tek nekoliko rečenica, doslovno je promijenio tijek Domovinskog rata

Željko Ražnatović Arkan mrtav je gotovo dva desetljeća, ali njegov lik, a još više djelo, ostali su zapamćeni zbog okrutnih zločina tijekom najmračnijih dana krvavog raspada bivše Jugoslavije. Njegova Srpska dobrovoljačka garda, "Arkanovci", sudjelovala je u brojnim zločinima diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine, ali u Hrvatskoj je ostalo žaljenje zbog činjenice da je Arkan ležao u Remetincu zbog pripreme sudjelovanja u oružanoj pobuni protiv Republike Hrvatske.

Naime, Ražnatovića je u Dvoru na Uni uhitio Milan Šerbula koji je za Express opisao uhićenje tog sudbonosnog 28. studenog. "Krenuo sam za njim i pratio ga na pristojnoj udaljenosti. Radiovezom sam pozvao još dvije patrole da prate mene. Ja sam mu svojim vozilom prišao tako da sam mu zatvorio put. Vrata terenca su se otvorila. Izašao je muškarac u maskirnoj odori, za koga ću poslije saznati da je Arkan."  

Dok su vrata bila otvorena, kabinsko svjetlo je gorjelo, a kako je jakna bila raskopčana, Šerbula je uočio da muškarac ispod svakog pazuha ima po jedan pištolj. Čuo je da je netko viknuo: “Pali!” 


Martić: Počela Oluja, što da radim?; Slobo: "Ubij se!"

Poslije je doznao da je to doviknuo muškarac kojeg su zvali “Crkvenjak”. Vjerojatno je mislio da Arkan puca na Milana. S mjesta gdje je Arkan stajao mogao je vidjeti da ga je zapriječio policijski automobil i da je Milan Šerbula, iako je bio u civilu, policajac. 

Mogao je vidjeti da su se iza njega zaustavila još dva policijska auta. Procijenio je da nema šansi pa nije ni pokušavao dotaknuti svoj pištolj, nego je mirno spojio ruke i pružio ih prema Šerbuli, u položaj kad se kriminalac predaje policajcu.  Milan Šerbula mu nije mogao staviti svoje lisice na ruke jer je držao pištolj, ali lisice na ruke mu je stavio kriminalistički tehničar Zec. Policajac je odahnuo kad je čuo da su lisice škljocnule.


Arkanov zatvor dogovorilii su Tuđman i Milošević?

Tada je znao da je gotovo. Koliko se sjeća, u terencu je bilo mnogo oružja, automatskih pušaka, bombi, čak i jedan ruski mitraljez. U njemu su bila četiri mladića. Jedan od njih je rekao da je stopirao i da su ga povezli. Tada su uhićeni i Dušan Bandić (1928, rodom iz Gračaca, nastanjen u Beogradu), Zoran Stevanović (1961, iz Beograda), i Dušan Carić (1952, iz Dvora na Uni). Priveli su ih u postaju Dvor. Proradili su telefoni.

Prema pisanju malo poznatog portala Anti.media, Arkan i kolege prebačeni su u Zagreb gdje je podignuta optužnica protiv Bandića, kao prvooptuženog, Carića i Stevanovića da su "pripremali sudjelovanje u oružanoj pobuni koja je usmjerena na ugrožavanje ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti Republike Hrvatske".

„Suđenje četvorici“ počelo je 29. travnja; nastavljeno je idućeg dana, a suđenja su još održavana 2, 3, 6, 7, i 8. svibnja i 6, 7, 10. i 11. lipnja. Ražnatovića su branili Silvije Degen iz Zagreba, i Senad Redžepagić, Srđa Popović i Milan Vujin iz Beograda. Veljko Guberina je bio odvjetnik Dušana Carića.


Ražnatović se branio, po savjetu odvjetnika, šutnjom. Tijekom 3. svibnja izjavio je samo da je proces „nelegalan, nelegitiman i neregularan“. Tada je i pročitana njegova izjava iz istrage: na put u Knin krenuo je iz avanturističkih razloga jer se upravo "porječkao" sa suprugom zbog njenog puta u Rim; oružje je ponio jer je bio izložen ozbiljnim prijetnjama zbog rada na neutraliziranju utjecaja Vojislava Šešelja i Vuka Draškovića na „Zvezdine“ navijače; nije znao da su bombe prave; rekao je, međutim, i da se Bandić dogovarao sa Carićem da mu pokaže mjesta u Dvoru pogodna za postavljanje barikada.

Presuda je izrečena 14. srpnja 1991. godine. Bandić je osuđen na tri godine zatvora, Carić na dvije godine, Stevanović na 14 mjeseci a Ražnatović na 20 mjeseci zatvora. Kaznu je izreklo sudsko vijeće u sastavu: Vladimir Vinja, predsjednik Vijeća, i suci porotnici Vinko Brozičević i Barbara Pavlin.

Istoga dana Vladimir Vinja je uputio dopis Okružnom zatvoru u Zagrebu u kome stoji: "Izvolite odmah pustiti na slobodu optuženike Bandić Dušana, Stevanović Zorana, Carić Dušana i Ražnatović Željka. Na glavnoj raspravi 14. lipnja 1991. donijeta je odluka o ukidanju pritvora u odnosu na njih, o čemu ćemo vam pismeni otpravak rješenja dostaviti naknadno".

Kako bismo potvrdili navode iz teksta na portalu Anti.media, kontaktirali smo nekoliko sudionika čitavog procesa koji nisu htjeli komentirati to razdoblje njihovog rada. Neki su nam čak rekli da bi najradije zaboravili sve događaje iz tog vremena.

Arkan je izišao iz zatvora i nastavio je svoj krvavi pohod. Na što je sve spreman pokazao je pokolj u Bijeljini, u susjednoj Bosni i Hercegovini, gdje su njegovi vojnici izvršili masakr na civilima. Svjetski poznati fotograf Ron Haviv iz prve ruke je vidio koliko su okrutni pripadnici Arkanovih Tigrova.

"Nije bilo dana kad nisam bio prestrašen. Međutim, ja sam tamo bio dragovoljno i mogao sam otići kad god sam htio. Luksuz je to koji nisu imali ljudi koji su tamo živjeli", ispričao je Ron u nedavnom razgovoru za Express. Nakon što su svjetski mediji objavili fotografije iz Bijeljine, zloglasni Arkan raspisao je nagradu za Havivovo ubojstvo.


Svima nama koji se jako dobro sjećamo kakav su strah i trepet po cijeloj bivšoj Jugoslaviji sijali arkanovci pomalo začuđujuće zvuči Ronova nonšalantnost kad smo ga pitali o toj Arkanovoj nagradi. Objektiv Rona Haviva zabilježio je ubojstvo Ajše Šabanović, žene u bijelom džemperu, koju su svi zvali Tifa.  "Njih dvoje su izveli pred kapiju i pobili ih, zatim i Tifu. Vidjela sam Tifu, koja je još bila živa. Još mi je pred očima njen pleteni džemper", ispričala je svojedobno Dženita Mulabdić za bosanske medije. Ona je bila jedna od rijetkih preživjelih civila u Bijeljini. Dženita je bila trudna u to vrijeme i pretpostavlja da je samo zbog toga izbjegla sudbinu svojih susjeda. "Nakon što su mene trudnu pustili, ubili su Redžepova i Tifina sina Adu, mog supruga Muhameda te dvojicu Albanaca", prisjetila se Dženita mučnih događaja iz proljeća 1992. godine. U knjizi "Majstori mraka" Jusufa Trbića Haviv je ispričao kako je on vidio ubojstva civila u Bijeljini.  

 "Pozirali su [arkanovci] u džamiji, s muslimanskom zastavom, i pokazivali tri prsta. U isto vrijeme čuo sam neko komešanje u jednoj prostoriji u džamiji. Ušao sam i vidio da su od jednog čovjeka, civila, tražili osobnu iskaznicu da se identificira. Pokazujući njegovu osobnu, rekli su da je pogledam jer je on fundamentalist s Kosova. Poslije nekoliko minuta čuo sam vrištanje vani i izašao sam iz džamije. Preko puta džamije ima jedna kuća, a vojnici su iz te kuće izveli muškarca i ženu. Žena je vrištala i na nju su vojnici galamili. Čuli su se pucnji i čovjek je pao na nogostup. Tad su 'tigrovi' na mene povikali da ne slikam, da prestanem slikati. Bilo je još nekoga komešanja i vriske, ja sam se malo izvukao prema kamionu koji je bio u blizini. Shvatio sam da su to muž i žena, čovjek je još bio živ i ona je pokušavala pomoći mu, a ja sam uspio brzo napraviti još nekoliko fotografija. Krenuo sam prema grupi 'tigrova', a kad sam se vratio, i žena je već bila ubijena. Onda su našli jednog mladića, od nekih 17-18 godina, i uveli ga u dvorište džamije. Izgledalo je da je uspio pobjeći, ili su ga pustili, ali kad je vidio da iza džamije nema izlaza, on se vratio i tu su ga ubili. Nekoliko minuta nakon toga izveli su iz druge kuće još jednu ženu pa su ubili i nju", pričao je Haviv bosanskohercegovačkom novinaru. 

" Zločinac Arkan ubijen je 15. siječnja 2000. godine, u beogradskom hotelu Intercontinental, današnji Crowne Plaza. Ražnatovića je ubio policajac Dobrosav Gavrić iz sela Trbušnica kod Loznice. Gavrić je od 2006. godine bio u bijegu, a 2012. godine je uhićen u Južnoafričkoj Republici i još nije izručen Srbiji. Proces za ubojstvo Ražnatovića ponovljen je nekoliko puta pred Višim sudom u Beogradu, a Gavrić, kasnije osuđen na 35 godina zatvora, pušten je iz pritvora 2006. godine i od tada je nedostupan srpskom pravosuđu. U bijegu je i njegov pomagač Milan Đuričić Miki, dok Dragan Nikolić Gagi, jedan od junaka dokumentarnog filma "Vidimo se u čitulji", u Zabeli kod Požarevca izdržava kaznu od 30 godina zatvora. Gagi je također bio u bijegu, ali je 2003. godine uhićen u Beču i izručen Srbiji. Na mnogobrojnim suđenjima nisu utvrđeni ni motivi niti naručitelji Arkanovog ubojstva, pa je tako ostalo zbog čega je policajac iz Trbušnice pucao s leđa u glavu najmoćnijeg kriminalca Srbije i osim njega ubio i Milenka Mandića Mandu i Dragana Garića, koji su sjedili s Arkanom u separeu hotelskog lobija. 


Izvor: Express.hr

Direktan link:

https://www.express.hr/top-news/ovo-je-dokument-kojim-je-arkan-pusten-na-slobodu-12493#


Foto: Web Printskrin

IZETBEGOVIC ZAKUHAVA NA SVE STRANE: Pogorsanje odnosa sa Hrvatskom

Još uvijek su ti odnosi dobrosusjedski, ali njihovo pogoršanje je neizbježno, evo i zašto'

Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović upozorio je u srijedu kako je u predstojećem razdoblju moguće očekivati pogoršanje odnosa između njegove zemlje i Hrvatske, a odgovorost za takav razvoj događaja prebacio je na hrvatsku stranu zbog "ignoriranja interesa, stavova i prava BiH".


"Ako Hrvatska nastavi s ignoriranjem interesa, stavova i prava Bosne i Hercegovine, ti odnosi koji su još dobrosusjedski neizbježno će se pogoršavati. Mnogo toga smo godinama gurali pod tepih i krajnje je vrijeme da se iskreno pristupi rješavanju desetljećima starih otvorenih pitanja. Na to nas obvezuje i nedavno usvojena nova strategija Europske unije (za zapadni Balkan). I nas i Hrvatsku", kazao je Izetbegović u intervjuu koji je objavio portal Faktor.

Izetbegović je ustvrdio kako "i hrvatska i srpska strana", svaka iz svojih interesa, kako bi ostvarile svoje ciljeve, svjesno šire netočne informacije o radikaliziranju Bošnjaka i opasnosti od islamskog ekstremizma u BiH.


"Rade to i hrvatska i srpska strana. Hrvatskoj je cilj novi izborni zakon (u BiH), srpskoj nešto opasnije od tog – izgovor za vlastitu radikalizaciju, za stvaranje vlastitih paravojnih postrojbi, za tvrdnje o 'nemogućem životu sa Bošnjacima' i potrebi za 'izlazak iz propale zajednice koja se radikalizira' i tako dalje. Sve što oni rade, i planiraju raditi, imputirat će nama", ocijenio je Izetbegović dodajući kako u vezi s izbornim zakonom očekuje snažnije angažiranje međunarodne zajednice ne bi li se postigao dogovor prije svibnja odnosno prije zakonskog roka za raspisivanje izbora najavljenih za listopad.

Posebice se obrušio na hrvatskog člana Predsjedništva BiH Dragana Čovića kojega je, ne birajući riječi, optužio za širenje "drskih besmislica" navodeći kao dokaz tomu razgovore koje su obojica vodili u Bruxellesu s predsjednikom Europske pučke stranke (EPP) Josephom Daulom.

"Čović je govorio o stvaranju 'islamske države' u BiH i govorio je to pred predsjednikom EPP-a Daulom. Nakon te tvrdnje ja sam kazao da ću napustiti sastanak ako se nastavi s takvim drskim besmislicama. Cilj stavljanja takvih hipoteka na vrat Bošnjaka je pokušaj izjednačavanja strana, relativiziranja presude (Jadranku) Prliću i ostalima za udruženi zločinački pothvat", kazao je Izetbegović.

Čoviću je predbacio i kako zbog želje za političkom trgovinom, ne precizirajući na što točno misli, namjerno koči usvajanje sporazuma države s Islamskom zajednicom u BiH koji bi trebao regulirati njen status na način na koji je to ranije učinjeno s Katoličkom i Pravoslavnom crkvom.



Na pitanje o naoružavanju policije u Republici Srpskoj tisućama novih pušaka Izetbegović je odgovorio kako to jest razlog za zabrinutost.

"Nabavili su deseterostruko više pušaka od realnih potreba policije RS-a. Uznemirujuća je to poruka za sve normalne i dobronamjerne ljude u BiH", kazao je Izetbegović, no istodobno je pozvao sve u BiH da ne nasjedaju na provokacije i ne dopuste uvlačenje u politiku destabilizacije i sukoba. Odgovor na naoružavaje policije u RS-u, kako je istaknuo, treba biti ubrzano približavanje članstvu u EU i NATO-u, tim prije što će se, kako očekuje Izetbegović, Milorad Dodik "u dogledno vrijeme" umoriti od pokušaja rušenja BiH baš kao i njegovi pristalice.

Komentirajući stanje u Stranci demokratske akcije (SDA) koju ugrožavaju učestali i sve žešći frakcijski sukobi Izetbegović je najavio kako će se nastaviti započeti proces unutarnjeg čišćenja stranačkih redova od problematičnih kadrova.

"Bilo je, kako neki kažu, 'previše demokracije u SDA'. To vrijeme je iza nas", kazao je Izetbegović potvrdivši kako njegova imena neće biti na stranačkim listama za listopadske izbore kao i da će ime kandidata SDA za člana Predsjedništva BiH biti poznato u travnju ili svibnju.


Izvor: Jutarnji.hr

Direktan link:

https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/bakir-izetbegovic-najavio-pogorsanje-odnosa-s-hrvatskom-jos-uvijek-su-ti-odnosi-dobrosusjedski-ali-njihovo-pogorsanje-je-neizbjezno-evo-i-zasto/7057275/

Foto: Printskrin

ARKANOVA KUMA PUSTENA IZ ZATVORA: Mora na lijecenje PA OPET NAZAD U ZATVOR

Balkanska kraljica kokaina pretila tajnim snimkom Marka Miloševića i Trefa

Balkanska kraljica kokaina, Makedonka sa srpskom adresom življenja, Stanislava Čočorovska - Poletan (48), koja je pre 10 godina osuđena na 14,6 godina robije, izašla je juče iz najvećeg makedonskog zatvora Idrizovo, ali samo na kratko.

Zbog zdravstvenih problema, ona je puštena na lečenje, a u zatvor će morati da se vrati posle mesec dana.


Ministarstvo unutrašnjih poslova i Carinska uprava Makedonije, 7. januara 2007. godine su na graničnom prelazu Blace otkrili i zaplenili 483 kilograma i 170 grama kokaina, čija je vrednost bila procenjena na 92 miliona evra.


Droga je bila sakrivena u 882 kante sa polikolor bojom, koja je iz Venecuele brodom dopremljena do crnogorske luke Bar. Tu je pretovarena u kamion sa skopskim registarskim oznakama, a preko Kosova i Makedonije trebala je da završi u Grčkoj, gde bi se prepakovala i dalje distribuirala u zemlje Evropske unije.


Osim Čočorovske, tada je uhapšen, a kasnije na istu zatvorsku kaznu od 14,6 godina osuđen i vozač kamiona iz Skoplja, Alija Azirović.


Nakon zaplene droge na prelazu Blace, vođa krijumčara, Stanislava Čočorovska - Poletan je uhapšena u Beogradu, a 10. maja 2007. godine isporučena makedonskim pravosudnim vlastima. Glavni dokaz protiv nje su bili transkripti njenih telefonskih razgovora sa grčkim državljanima oko prijema pošiljke polikolora nafilovanog sa kokainom.

Stanislava Čočorovska, supruga Ranka Poletana, nekadašnjeg pripadnika jedinice "Tigrovi" Željka Ražnjatovića - Arkana, makedonskoj javnosti je postala poznata još u novembru 2000. godine. Tada se pojavila informacija da je ona jedan od glavnih igrača u duvanskoj mafiji, u kojoj su glavne uloge imali srpski i makedonski političari i biznismeni. Čočorovska je tada pretila da će objaviti video materijale na kojima se vide poznati makedonski političari i biznismeni kako razgovaraju sa Markom, sinom Slobodana Miloševića, i njegovim bivšim prijateljem Vladom Kovačevićem - Trefom, koji su godinama držali biznis sa švercom viskija i cigara na srpskom tržištu.



Ona je tada tvrdila da je duvanska mafija u Makedoniji ostvarila prihod od 200 miliona tadašnjih nemačkih maraka, i da je u periodu ratova u bivšoj SFRJ, ukupni ćar od nelegalnog biznisa sa cigarama iznosio oko milijardu i 200 miliona nemačkih maraka.



Iako se sve vreme istrage i suđenja branila da nema nikakve veze sa švercovanim kokainom sakrivenim u kantama sa polikolor bojom, makedonska policija je preko Interpola dobila informaciju da je Čočorovska i prethodno uvozila polikolor iz Venecuele.



Od iste firme „Kromas“ iz Venecuele ona je godinu dana pre hapšenja u dva navrata kupila po 882 kante polikolora. Jedna pošiljka je bila istovarena u Rijeci, Hrvatska, a druga u grčkom pristaništu u Solunu. Ne zna se da li se i u tim kantama sa bojom nalazila droga, a ostalo je nepoznato i sedište firme „Kromas“ u Venecueli.

Uoči njene ekstradicije iz Beograda u Skoplje, Čočorovska je od makedonskih pravosudnih organa tražila da dobije status zaštićenog svedoka, a za uzvrat će im otkriti organizatore šverca pola tone kokaina, ali i ljude koji su 1995. godine pokušali da likvidiraju tadašnjeg makedonskog predsednika Kiru Gligorova. Čočorovska je, navodno, znala ko je i zašto hteo da ubije Gligorova, zato što je, navodno, i sama dala logističku podršku atentatorima, jer se u vreme napada nalazila blizu mesta atentata, gde je imala stan, koji je izdala jednom od atentatora na Gligorova.



Špekulacije da Čočorovska zna atentatore na Gligorova su sa rezervom bile primljene u Skoplju. To je ocenjeno kao njen poslednji pokušaj da se spasi od zatvora zbog šverca kokaina, pošto joj to nije uspelo sa dobijanjem srpskog državljanstva.

Mesec dana nakon hapšenja Čočorovske, u Makedoniji je bio uhapšen i jedan pripadnik beogradskog podzemlja.


Prema policijskim informacijama, reč je o čoveku koji je u makedonskom podzemlju tada trebao da pronađe „krticu“ i sazna odakle su protekle informacije o velikoj pošiljci od skoro pola tone kokaina, koju je makedonska policija zaplenila na prelazu Blace, a čiji je organizator bila Stanislava Čočorovska – Poletan i deo srpskog podzemlja.


Tokom suđenja, Čočorovska je negirala umešanost u transport droge. Ona je rekla da ne poznaje, niti je ikada videla ljude, grčke državljane, pomenute u optužnici. Prema njenom objašnjenju, jedan Grk joj je dugovao 78.000 dolara koje mu je dala da joj nabavi cipele, čizme i tašne Đani Versaći za njen butik u Beogradu. Polikolor, koji je bio nafilovan kokainom, trebao je biti kompenzacija za tu robu marke Đani Versaći, koju nikada nije dobila.


Naplata tog duga iz 1995. godine, deset godina kasnije je trebala da se realizuje pošiljkom polikolora. Pošto boju nije imala gde da skladira u Beogradu, Grk joj je navodno organizovao prodaju polikolora u Solunu.

U ovu priču Čočorovske, sud nije poverovao pa ju je krajem novembra 2007. godine osudio na 14 godina i šest meseci zatvora. Istu kaznu je zaradio i vozač kamiona u kome je pronađen kokain, Alija Azirović iz Skoplja.



Izvor: Kurir.rs/Telegraf

Direktan link:

http://www.kurir.rs/crna-hronika/2967217/arkanova-kuma-pustena-na-mesec-dana-iz-najgoreg-zatvora-balkanska-kraljica-kokaina-pretila-tajnim-snimkom-marka-milosevica-i-trefe


Foto: Kurir / Printskrin

CRNOGORSKI GIGANT VISOK 2 m KOJEG SU SE PLASILI: Arkan je samo jednom VIDJEN KAKO PLACE

 * Arkan je samo jednom viđen kako plače, na sahrani ovog čoveka!

Dragan Joksović Jokso ubijen je 4. februara 1998. godine u foajeu stokholmskog hipodroma Solvala. Dvadesetogodišnji Finac Jan Raninen, unajmljeni narkoman, "overio" ga je s dva metka u glavu.



Joksović, najveći autoritet skandinavskog podzemlja, za života je bio jedan od najboljih prijatelja Željka Ražnatovića Arkana.


Smrt nerazdvojnog druga potresla je inače smirenog Ražnatovića do te mere da je, kako navode oni koji su ga poznavali, prvi put u životu pred nekim pustio suzu.



To se desilo u trenutku kada je sahranjivao svog najodanijeg prijatelja i kuma, čoveka koji ga je tokom sedamdesetih više puta vadio iz zapadnoevropskih zatvora i kome je verovao više nego ikome.

Jokso je radio uglavnom kao obezbeđenje važnim ljudima i poznatim ličnostima. Brzo je napravio dobre konekcije i razvio posao u podzemlju. U to vreme oteta je švedska princeza, a kralj Gustav se obratio Joksu da mu pomogne znajući za njegove veze na asfaltu. Jokso je brzo uspeo da pronađe i vrati kralju njegovu ćerku bez ijedne ogrebotine.


Tada počinje njegov vrtoglavi uspeh u Švedskoj. Zvali su ga Veliki Jokso, a koliko je bio popularan govori podatak da se čak pojavljuje u spotu za švedsku pesmu Evrovizije ’86. O njemu je tamo snimljen i dokumentarac pod nazivom “Priča o Joksu”.

Plaćeni ubica i narkoman, mladi Finac ubio je Joksa s leđa dok je čekao u redu na hipodromu da uplati opkladu. Onda je bacio pištolj i tražio od policije da ga uhapse. Razlog je bio jasan, suparničke bande nisu imale drugi način da se suprotstave srpskom moćnom klanu.


Vest o njegovom ubistvu odjeknula je kao bomba u tamošnjim medijima. Počele su spekulacije o tome ko je skupio hrabrosti da udari na Velikog Joksa, kako su ga tamo nazivali.


Pariski "Mond" pisao je 24. februara da je Arkan u Švedsku poslao četvoricu plaćenih ubica da namire račune s naručiocima ubistva.


Arkan je, međutim, sve ove tvrdnje tamošnje štampe energično demantovao. U intervjuu švedskom "Ekspresenu" rekao je doslovce:

- Švedska policija priča koješta, to su najobičnije gluposti!


Objašnjavao je švedskim novinarima kako je Jokso bio "sjajan momak", a odbacujući sve optužbe o švercu cigareta i kriminalnom bekgraundu govorio je:



- Pa, ja mrzim cigarete i alkohol! I Jokso ih nije podnosio!


Iako je Ražnatović više puta demantovao da sprema odmazdu mediji su bili uporni u svojim pisanjima. Tvrdili su da će Arkan, ako švedske vlasti brzo ne otkriju i kazne nalogodavce, dug namiriti tako što će se osvetiti nad švedskim vojnicima u sastavu SFOR-a u Bosni i Hercegovini. Na terenu, u Bosni, odmah su preduzete pojačane mere bezbednosti.


Joksovićev ubica osuđen je na doživotnu robiju.

Poznat kao čovek koji ne prašta


Arkan i Jokso su sedamdesetih godina "radili" zajedno širom Švedske.

Svuda ga je pratilo čuvenje čoveka koji ne prašta i s kojim nije bilo zdravo sukobljavati se. Inspektor Interpola Kenet Viman pratio je ovog dva metra visokog Crnogorca ravno 12 godina:


- Bilo je gotovo nemoguće prikupiti dokaze protiv njega. Svim svedocima jezik se vezivao u čvor na sam spomen Joksovog imena. Svi su strahovali od žestokih metoda koje je primenjivao.


Svi su ga se plašili kao samog đavola - pričao je Viman švedskim tabloidima.


Samo jednom Joksović je uhvaćen s kokainom u džepovima zbog čega je u zatvoru proveo čitava dva meseca. Bio je to njegov jedini boravak iza rešetaka.

Pošto se osamdesetih vratio u Jugoslaviju, Arkan zvanično nikada nije odlazio u Švedsku.


* Jedini koji smeo da stane Giški na crtu


Jokso je bio poznat kao jedini čovek koji je smeo da stane Giški na crtu. Njihovu čuvenu ferku u naselju Zlatica kod Podgorice su gledali između ostalih Brano, Arkan i Gidra. Borba je trajala sat vremena i završena nerešenim rezultatom nakon čega su jedan drugom pružili ruku i izljubili se kao braća.



Navodno postoji snimak tuče koji se nalazio kod Ratka Đokića, Joksovog prijatelja iz švedskog podzemlja koji je ubijen 2003. u Stokholmu.


Izvor: Kurir.rs

Direktan link:

http://www.kurir.rs/crna-hronika/2998929/crnogorski-div-od-2m-kojeg-su-se-zapadnjaci-plasili-kao-samog-djavola-arkan-je-samo-jednom-vidjen-kako-place-na-sahrani-ovog-coveka


Foto: Kurir/Printskrin

         Web Printskrin

(DETALJI) GISKA JE BIO PRAVI RATNIK, ARKAN se samo slikao, BELOG JE UBIO NASER ORIC

Ispovest saborca komandanta Srpske garde: EVO ZAŠTO SMO PREBILI ČANKA!

Velika je razlika između Đorđa Božovića i Željka Ražnatovića, Giška je komandovao: „Za mnom“, dok je Arkan dolazio po završetku borbi i hvalio se novinarima, kaže Đurađ Fibišan, kom je Giška umro na rukama


Željko Ražnatović nije mogao da se poredi s Đorđem Božovićem. Giška je predvodio ratnike, dok je Arkan dolazio na prvu liniju fronta kada bi sve bilo gotovo, dovodio televiziju i hvalio se.

Ovo tvrdi Đurađ Fibišan, saborac komandanta Srpske garde Đorđa Božovića, koji je juče ekskluzivno za Kurir ispričao kako je Giška poginuo u Gospiću pre 27 godina. U nastavku ispovesti govorio je o susretima s ličnostima iz sveta tajnih službi, politike, podzemlja, crkve, vojske...



- Velika je razlika između Giške i Arkana. Giška je uvek išao ispred svojih vojnika, bio je u prvim borbenim redovima, ostaće upamćena njegova komanda: „Za mnom, za mnom“, koju Ražnatović nikada nije izgovorio. Arkan bi dolazio kada se sve završi, dovodio bi TV ekipe i slikao se. Giška to nije radio. Arkan je, inače, s oružjem ulazio u crkvu - priča Đurađ.

Vuk: Napravite gardu


Fibišan priča o Vuku Draškoviću i Srpskoj gardi.



- Vuk nikada nije bio s nama. On je samo rekao: „Ako su Hrvati napravili zenge, napravite i vi Srpsku gardu.“ On se nikada nije mešao, većina nas je bila iz SPO i zato su gardu vezivali za njega - kaže Fibišan.


Đurađ otkriva i kako je protekao susret s političarem Nenadom Čankom u avgustu 1991.

- Branislav Dugi Lainović i ja otišli smo u armi-šop u Novom Sadu i tamo naleteli na Čanka. On se tada prvi zalagao za priznanje Slovenije. To nas je iziritiralo. Dugi mu je lupio šamar, a ja sam ga udario pesnicom u glavu - kaže naš sagovornik.



O Vojislavu Šešelju nema lepih reči.


- Šešelj vređa pokojnog Gišku. Bolje mu je da ćuti. Poručujem mu da ga više ne stavlja u usta - kaže Fibišan.

Đurađ prepričava i Giškin susret s Ratkom Mladićem u Hrvatskoj.


- Srbima smo delili kokarde. Naišao je Ratko Mladić, tada je još nosio petokarku, i naredio meštanima i Giški da poskidaju kokarde. Giška je odbio. Rekao je Mladiću: „Ti mi je skini.“ Ratko se okrenuo i otišao. Kasnije se Mladić pojavio sa srpskom trobojkom na glavi - kaže Đur



Nije prežalio rad za DB


Naš sagovornik kaže i da Božović nije mogao sam sebi da oprosti to što je radio za DB i njegovog šefa Staneta Dolanca.

- Govorio je da mu je to bio najveći greh. Giška to nikada nije prežalio - priča Fibišan.

Fibišan tvrdi da DB stoji iza zločina


Branislav Matić Beli, Giškin najbolji prijatelj, ubijen je 4. avgusta 1991. ispred svoje kuće na Voždovcu.

- Vraćali smo se iz Takova sa smotre Srpske garde. Bio sam s Giškom, a Matić je ranije krenuo drugim kolima. Usput smo čuli šta se desilo. Kada smo stigli na Voždovac, Giška mi je, sluteći da Beli nije živ, rekao: „Idi ti, Đuro.“ Beli je ležao u lokvi krvi. Pored Belog je bio njegov otac - priča Fibišan i dodaje:

- Ubeđen sam da iza ubistva stoji DB jer je Beli smetao državi, pomagao je opoziciju. Ubica je Naser Orić, tadašnji pripadnik Specijalnih jedinica saveznog MUP, a kasnije komandant Armije BiH.




Izvor: Kurir.rs

Direktan link:

http://www.kurir.rs/crna-hronika/2993549/giska-je-bio-pravi-ratnik-arkan-se-samo-slikao-ispovest-saborca-komandanta-srpske-garde-evo-zasto-smo-prebili-canka

Foto: Printskrin

UPOZNAVANJE PREKO INTERNETA: Da li je to dobro ili lose?

Upoznavanje preko interneta danas je skoro pa češće nego sklapanje poznanstava u kafiću, šetnji, parku. Da li zbog toga što se plaše da priđu jedni drugima ili iz nekih drugih raloga – ne znamo, ali činjenica je da svako ko ima nalog na na Facebook-u tamo ima više prijatelja nego uživo. Pisma su zamenjena e-mailovima, duga ispijanja kafe sa prijateljicama četovanjem na ovoj ili nekoj drugoj društvenoj mreži. Sviđalo se nama to ili ne, upoznavanje preko interneta fakat je sve češće, kao i veze koje se iz tih “poznanstava” rađaju.

Zanimljivo je da je sve veći broj sklopljenih brakova između osoba koje su se upoznale i vezu održavale zahvaljujući kompjuteru. Za neke ljude upoznavanje preko interneta je genijalan način da prebrode svoju stidljivost i lakše ispolje duhovitost i ostale vrline koja se kriju u njima, a drugi veruju da je reč o begu iz stvarnosti i zaljubljivanje u idealizovanu, a ne u osobu koja se zaista nalazi sa druge strane.

Vera u sebe samog

Vrline koje upoznavanje preko interneta nosi svakako postoje, želeli to sebi neki da priznaju ili ne. Zaista, ono stidljivim osobama može i tek kako pomoći da ostvare komunikaciju i pronađu prijatelje kojih se inače “plaše” kada su im fizički blizu. Neki jednostavno imaju velikih problema kada treba da ostvare normalan, opušten, neusiljen verbalni kontakt. Sve zbog manjka samopouzdanja, zahvaljujući kome se vrlo lako spetljaju, kažu raznorazne gluposti i tako ispadnu smešnu. Tačnije, veruju da izgledaju tako, što ih još više “zakopava” i onemogućuje im da sklope prijateljstva, a kamo li emotivnu vezu.

Zato je upoznavanje preko interneta donekle rešenjedruštvene mreže. Možete da kuckate šta vam je volja i kažete sve čega se inače ne biste setili. Vaš smisao za humor lakše će doći do izražaja, a kada dođe trenutak susreta oči u oči, druga osoba znaće da je u pitanju trema, a ne dosadna, nezanimljiva, pa još i spetljana osoba. Isto važi i za izički izgled – onaj ko vas zavoli, a da vas još nije ni video, zavoleće vas zbog onoga što čuvate u vama samima, što je mnogo važnije od “spoljne strane”.

Anonimnost – vrlina ili mana?

Ipak, upoznavanje preko interneta nosi sa sobom brojne mane. I dok neki ljubav svog života pronalaze na društvenim mrežama, ostatak smatra besmislenim ovaj vid komunikacije. Tačnije, veliki je broj onih koji komuniciraju putem e-maila, facebooka, twittera, ali isključivo sa osobama koje inače poznaju, dok su izraziti protivnici sklapanja “prijateljstva”, “veze” preko interneta i to sa osobom koju prethodno nikada nisu videli.

Iako je naličje često bitnije od lica, fizički izgled ipak igra neku ulogu. Ma koliko osoba bila intelektualno privlačna, mislite li da ćete imati normalan seksualni život ako na prvom live sudaru shvatite da vas osoba sa kojom se već mesecima dopisujete ni malo fizički ne privlači? Šta ako shvatite da među vama nema nikakve hemije? To se ne može “preko žice”, zar ne? Pogled nečijih očiju teško vas može istopiti preko web kamere, ne znate da li će pokreti njegovih/njenih ruku izazvati u vama neku prijatnu jezu, nalet društvena mrežatopline.

Najveća mana ovakvog vida komuniciranja jeste ta što nikad nećete znati sa kim zaista razgovarate. Nije retkost da se ljudi predstavljaju lažnim imenima, daju sebi lažne godine, zanimanja, bračni status. Šta kada shvatite da ste se zaljubili u udatu ženu čija deca imaju godina koliko i vi, šta ako se vaša najdraža ćerka dopisuje sa pedofilom sa kojim za sutra ugovara sastanak verujući da će se sresti sa nekim njenih godina?

Dobro razmislite pre nego što dopustite sebi da se zaljubite preko interneta u nepoznatu osobu za koju nikada nećete znati da li vam zaista govori istinu ili je reč o (bez)razložnim lažima. Jer kada shvatite da ste napravili grešku, možda ipak bude premalo vremena da rana na srcu zaraste i pritom ne ostavi ožiljak.




Izvor (direktan link):

http://www.navidiku.rs/magazin/nauka/psihologija-nauka/upoznavanje-preko-interneta-jeste-li-za_22252/

Foto: Printskrin

BESPLATNE STRANICE ZA UPOZNAVANJE: Upoznavanje i druzenje online

Svima nam je dobro poznato da nam je svima virtualan svijet u zivotu uzeo maha, i da jednostavno, cim udjemo u neki lokal, slasticarnu, restoran  kafic ili odemo kod nekoga u goste , istog trena trazimo sifru za Wi-Fi, cak mozda prije nego se i pozdravimo pri ulasku u neko mjesto. Jako nepristojno, mozda, ali sta cemo kad je tako vrijeme doslo da su ljudi postali povezini izmedju sebe  putem Interneta,  omoguceno je besplatno komuniciranje, socijaliziranje i uopce informiranje o trenutnim desavanjima iz cijelog svijeta.

Inernet je postao nasa svakodnevnica i rutina koja nas prati od prve jutarnje kave, preko dnevnih aktivnosti i obaveza, do vecernjih sati pred oslazak na spavanje. Koliko god ljudi bjezali da provode vecinu svog vremena na Internetu, to je danas gotovo nemoguce jer sve funkcionira, pa i mi sami, preko njega, zavrsavaju se razliciti poslovi, narucuje se, kupuje  se, rezervira se  itd. 

O komunikaciji, da ne govorimo. Sve je opce poznato. Tolike drustvene mreze, kanali, forumi... Poznanstava nikad nije dosta. Brojni profili na drustvenim mrezama govore koliko su ljudi ovisni o Internetu, plasirajuci svaku informaciju o sebi- gdje su, sta rade, sa kim su, lokacija na ovom ili na onom mjestu, objavljuju selfije, zatim ocekuju pozitivne reakcije ljudi, komentare, savjete itd. 

Zenski svijet je enormno aktivan na feministickim stranicama, razgovaraju o serijama i filmovima te komentiraju glumce , objavljuju svoje fotke kako provode svoje slobodno ili radno vrijeme, postavljaju pitanja o modi, iznose neke teme o zdravlju i kosi,  savjetuju se o ishrani i odgoju djece, uzgoju cvijeca, kulinarstvu itd.

S druge strane, muski svijet ima neke svoje ideje i price, najcesce su pitanja vezana za politiku, saobracaj, sport, hobije, ili neke druge aktivnosti. Vrlo cesto se moze primijetiti da pricaju o sportskim aktivnostima, reprezentacijama, posjetama teretani itd.



Sve u svemu, upoznavanje i druzenje online moze donijeti jedno lijepo iskustvo i divno provedene trenutke sa osobama koje ne poznajemo u stvarnom zivotu; razmjenjivanje misljenja, savjeta, fotografija, iskustava moze biti jako poucno i zanimljivo, kao i upoznavanje "uzivo", susreta na kavi i drugo.

Mnoge osobe su stekle jako bitne osobe u svom zivotu upoznajuci se preko Interneta  - neki su ostvarili divan prijateljski odnos, neki su ostvarili ozbiljnu vezu, neki su pronasli poslovne partnere, a neki su svoju virtualnu vezu ozvanicili brakom. 

Da li ste i Vi imali ovakva iskustva? Pisite nam u komentarima ...


* Za sve one  koji zele da nadju srodnu dusu, ili bar da pokusaju svoju srecu, pitajte svoje prijatelje o BESPLATNIM STRANICAMA ZA UPOZNAVANJE I DRUZENJE. Svaka od tih stranica ima cilj da Vas spoji sa nekim poput Vas, da budete sretni i zadovoljni, i to BEZ IKAKAVE OBAVEZE, placanja itd.



Foto: Printskrin

(VIDEO) TUZNO SJECANJE: Napad na Luzac, VUKOVAR 1991.

Dok su imali protuoklopnih sredstava, Hrvatski su branitelji držali položaje. Čim su ostali bez njih (a bez ikakve opskrbe novim sredstvima) bili su prisiljeni povući se u središnje dijelove Vukovara.  Tako je pao Lužac. A kad je palo vukovarsko naselje Lužac u osvajačeve ruke, može se govoriti o početku kalvarije hrvatskih stanovnika i branitelja grada Vukovara.

Time su braniteljske skupine ostale podijeljene na dva dijela. Jedna je bila ona iz Borova naselja, a drugu su činili branitelji koji su branili u vukovarskom središtu, te na Sajmištu i Mitnici. Crta koja ih je bila dijelila išla je od Lušca prema Dunavu i koritom rijeke Vuke prema središtu grada. Posljedica je bila i ta da hrvatski branitelji s položaja u Borovu naselju i kod Trpinjske ceste više nisu mogli svoje ranjenike ikako kvalitetnije liječiti, jer ih nisu mogli dovesti niti do vukovarske bolnice.

Sami Luščani su platili zbog agresorove isfrustriranosti što nisu uspjeli olako osvojiti Hrvatsku kao što su agresori zamislili, a što im sami stanovnici vukovarskog kraja nisu htjeli biti "okupirani, poniženi i strpani u neku novu Jugoslaviju" (u stvarnosti u novu Veliku Srbiju) - suprotno od onoga što su agresorskim postrojbama srbijanski i provelikosrpski mediji iz drugih republika mjesecima pisali i prikazivali. Štoviše, u tako iznimno teškim i nepovoljnim okolnostima, stanovništvo tog kraja je hrabro ustrajalo na putu hrvatske samostalnosti. Uslijedila je velika velikosrpska odmazda koja je bila planirana i smišljena. Izvršile su ju postrojbe predvođene tenkovima JNA uz paravojne postrojbe arkanovaca koje su ih pratile. Najteži i najbolniji dio je bila izdaja domaćih Srba. Oni su izravno prokazali domaće stanovnike, čak i sudjelovali u masakru nad 59 stanovnika Lušca. Smaknuti stanovnici su bili većinom nedužni civili.

Video:

Izvor: YouTube/ ZN 365

Foto: Printskrin

(VIDEO) NAREDIO MU MILOSEVIC: Arkan je trebao UBITI dr. FRANJU TUDJMANA

Prema dostupnim operativnim podacima, Arkan je tada sarađivao sa ljudima sličnog profila, koji su mogli da pruže dodatne informacije o mogućem planu atentata

Od sredine 1990. u tadašnju Službu državne sigurnosti (SDS) u Zagrebu počele su da pristižu informacije o mogućoj likvidaciji predsednika Predsedništva SR Hrvatske i šefa HDZ-a dr. Franje Tuđmana. Atentat, po nalogu vlasti u Beogradu, trebalo je da izvrše pripadnici srpskih i crnogorskih kriminalnih grupa blisko povezani s tamošnjom Službom države bezbednosti (SDB), oslonjeni na neke od četničkih emigrantskih grupa u inostranstvu.


Deo dokumenata hrvatskog SDS otkriva nepoznate pojedinosti o dramatičnim događajima iz maja 1990. pa do sredine 1991. kada su, prema informacijama pripadnika službe, bili planirani pokušaji atentata na dr. Tuđmana.


Počelo je policijskom depešom broj 511-18-16/2-96/53 iz maja 1990. U njoj stoji da se u “hotelu Esplanade pojavila izvesna osoba s nadimkom Akrap s namerom da izvrši atentat na gospodina predsednika Republike dr. Franju Tuđmana”. Isti je događaj izdvojen i u informaciji 133. Službe državne sigurnosti uz neke dodatke.

Tamo piše, dakle, da je spomenuti Akrap navodno vezan uz četnički pokret koji je i naručitelj ubistva dr. Tuđmana. Taj Akrap, dodaju agenti, spominje se i kao egzekutor poznatog hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića, sedam godina ranije u Njemačkoj.



Arkan je, prema tada dostupnim operativnim podacima iz početka 1990, blisko sarađivao s ljudima sličnog profila pa se smatralo da bi oni mogli da pruže dodatne informacije o mogućem planu likvidacije dr Franje Tuđmana. Jedan od njih bio je i Ratko Đokić, od pre poznat agentima hrvatske državne sigurnosti.

Istovremeno pojavile su se informacije kako Arkan misli da ga je Ratko Đokić izdao pa je želeo da raščisti sa njim sve nesuglasice po dolasku u Zagreb.

- Đokić se spanđao s novom vlašću -  piše u dosijeu tajne policije o Ratku Đokiću, “a to je Arkanu otkrio jedan zagrebački zlatar albanskog porekla. Kad su hrvatski agenti o tome pitali Ratka Đokića, rekao je da mu nije padalo na pamet o tome raspravlja s Arkanom i da se ponižava. Prema njegovim rečima, uzrok prekida odnosa s Arkanom bila je činjenica da je ovaj postao veliki poštovalac Slobodana Miloševića, za kog je bio u stanju sve da učini.


Krajem 1990. godine, tačnije u decembru, Željko Ražnatović Arkan uhapšen je u Hrvatskoj. Ali, još uvek su malo poznati detalji njegovog ispitivanja u zatvoru Remetinec.

- Od druge do osme godine života živeo je u Zagrebu. Nakon toga povremeno je dolazio u Zagreb na fudbalske utakmice. Ranije je u nekoliko navrata dolazio kako bi se kockao, a poslednji put pre dve godine (1988). Na pitanje o povezanosti s ubistvom Stjepana Đurekovića izjavio je da on to nije učinio niti s tim ima bilo kakve veze.

Arkan je pušten na slobodu na leto 1991. iako je bio osuđen na pet godina zatvora, a nikada nije otkriveno zašto.


Bonus video

SARADJIVAO SA HRVATIMA: "Arkan je Hrvatskoj prodao 12 SLEPERA ORUZJA"

Zagreb 

Bivši hrvatski premijer i šef obaveštajnih službi u svojim memoarima “Politika i domovina” piše i o Željku Ražnatoviću Arkanu, prenosi hrvatski “Telegram”.

“Ostaje mi sada spomenuti dva najvažnija događaja oko Arkana, za koje mislim da ne bi smeli da ostanu državna tajna, ma kako to neki još danas žarko žele”, navodi Manolić.

Kako navodi, Željko Ražnatović Arkan “još je tokom istrage i boravka u Remetincu i pre režiranog suđenja postao dobavljač oružja za potrebe Republike Hrvatske”. 

“Početkom 1991. godine, tačnije, u aprilu te godine, Republika Hrvatska kupila je njegovim posredovanjem od njegove kompanije iz vojnog skladišta u Batajnici mnogo oružja, pretežno kalašnjikove AK 47 i protivtenkovsko naoružanje. Bila je reč o dvanaest šlepera oružja”, ističe Manolić. 

Prema njegovim rečima, danas “valja otkriti neke detalje kako bi se priča o Arkanu svela u pravi kontekst”. 

“Ko je odobrio trgovinu oružjem sa Željkom Ražnatovićem Arkanom? Zašto ja, kao ondašnji predsednik Vlade, nisam imao informaciju o tim nabavkama? Da li je trgovina s njim bila pokriće za neke druge usluge, kako je to oružje plaćeno, zašto je celu operaciju vodio ‘obavještajni krug’ i na strani kupaca i na strani prodavača? Možda odgovor znaju neki pojedinci iz Osijeka koji su onih dana bili gospodari života i smrti u Osijeku, a pretpostavljam da detalje znaju i neki danas živi Vukovarci, sklonjeni na otoku Krku, kao i oni koji su pratili šlepere do istovara”, navodi bivši hrvatski premijer. 

On ističe da nije ispitivao “šta o tome znaju Glavaš, Perković i Šeks”, ali veruje da im detalji “nisu nepoznati”. 

“Nekoliko dana pre plaćanja oružja Ražnatoviću Arkanu, naši pojedinci, u zgradi Županijskog suda u Osijeku, pripremiće dve aktovke pune zlata i srebra. Naime, oružje je navodno plaćeno zlatom i srebrom. Pitanja koja se i danas nameću glase - čije je bilo to zlato i srebro, ima li ono neku vezu s ubijenim osječkim švercerima zlatom, ko je, zapravo, osoba koja je zlato donela na Županijski sud u Osijeku i na kraju, kome je preuzimatelj aktovki zapravo predao pošiljku zlata? Je li reč o oružju koje se kasnije obilno preprodavalo po Slavoniji, je li deo otišao u Vukovar?”, piše Manolić. 

“Činjenica je da je dvanaest šlepera oružja stiglo i da je predano, a da je Arkan tih dana boravio u Remetincu. Postoji i informacija da je Arkan tim oružjem zapravo kupio svoju slobodu. Verujem da će ovi redovi izazvati neke pripadnike Službe za zaštitu ustavnog poretka, koji su pratili i preuzeli oružje, da se ipak javno ispitaju o pošiljci”, dodaje on.


Manolić navodi da o celom slučaju postoji i zabeleška u Državnom tužilaštvu. 

“Iako su neki protagonisti ove priče mrtvi, pa i moj prijatelj Lazo Pajić, koji je o svemu ovome znao mnogo više, nema nikakva razloga da se ta i s njom povezane istrage ne nastave, pogotovo zato što neke indicije govore kako su određena osječka ubojstva, pa i ono Josipa Reihla-Kira, imala poveznice sa Zagrebom”, piše svojevremeno najbliži saradnik hrvatskoj predsednika Tuđmana. 

Međutim, kako navodi, to nije sve o Arkanu. 

“Hrvatska će se i 1992. godine koristiti uslugama Željka Ražnatovića. I ta će se operacija zbivati mimo mojih očiju, u najvećoj tajnosti. Štoviše, mislim da sam svesno bio isključen pri njenoj organizaciji zbog činjenice da smo predsednik Tuđman i ja tad već bili ‘zategnuli konopac’. Izborom ljudi koji će biti uključeni u tu operaciju, a neki su i danas živi, Tuđman, posle i njegovi naslednici, zatvorili su krug odanih i moćnih”, ističe Manolić. 

Kako navodi, on i Tuđman brojnim obaveštajnim operacijama razmišljali su različito, ponekad i dijametralno suprotno. 

“Operacija nabavke videozapisa o likvidaciji hrvatskih branitelja s Ovčare tema je o kojoj se i danas čovek mora zapitati: ‘Predsedniče, čemu to?’. U februaru 1992. godine predsednik Tuđman isplatiće dva miliona nemačkih maraka za nabavku videozapisa koji je posedovao Željko Ražnatović, barem tako stoji u dokumentima, koje hrvatska država i danas ima. Gotov novac biće odnesen Arkanu, a videokaseta, zamotana u aluminijsku foliju, biće predana predsedniku Tuđmanu u njegovoj porodičnoj kući u Nazorovoj ulici”, piše Manolić. 

“Dokumenti koji govore o spomenutom videozapisu takođe postoje; nadam se da nisu u međuvremenu uništeni, kao što postoje dokumenti koji pokazuju da Arkanovo hapšenje i suđenje u Zagrebu nije smatrano preprekom nastavku saradnje s tim čovekom. Arkan će ostati u kontinuiranom kontaktu sa Zlatkom Bagarićem, sve do Bagarićevog ubistva, ali i s Ferdinandom Jukićem, radnikom Službe za zaštitu ustavnog poretka, te s još nekim pojedincima, velikim hrvatskim biznismenima čija imena zasad ne bih spominjao”, dodaje on.


Manolićeve tvrdnje da je Republika Hrvatska kupila dvanaest šlepera oružja od Željka Ražnatovića, te da je Tuđman lično naredio da se Ražnatoviću isplati dva miliona maraka za videozapis ubistva na Ovčari, kako navodi “Telegram”, jesu dve tvrdnje koje “prilično dramatično menjaju hrvatsku (i srpsku) sliku o Arkanu, a deo su opsežnog poglavlja o poznatom slučaju Arkanovog hapšenja u Hrvatskoj početkom 1991. godine”. 

Oni potom navode da su hrvatske obaveštajne službe dobile informaciju da Arkan priprema atentat na predsednika Tuđmana, kao i da je uhapšen u blizini Dvora. 

Uhapsili su ga pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova, ali srpske nacionalnosti, navodi “Telegram”. 

U Remetincu ga je, tvrdi Manolić, slobodno posećivalo veoma mnogo ljudi, dok su u isto vreme njegovog dosijea nestajali iz sudskog spisa, pa tako sudija, navodno, zaista nije imao mnogo izbora nego da Arkana osudi na samo dvadeset meseci zatvora, što nije podrazumevalo obavezni pritvor pa je Arkan mirno napustio Hrvatsku. 

Manolić je od preuzimanja vlasti u aprilu 1990. godine pa do eskalacije sukoba s Tuđmanom krajem 1993. i u 1994. godini, obavljao dužnosti člana Predsedništva Republike Hrvatske, pa predsednika Vlade, pa šefa obaveštajnih službi, pa, na kraju, predsednika saborskog Županijskog doma. 

Uz sve to, Manolić je imao i najviše stranačke dužnosti u vreme dolaska na vlast HDZ i u prvim godinama rata. 

Željko Ražnatović Arkan bio je osnivač i glavni komandant Srpske dobrovoljačke garde, a takođe je bio osnivač i prvi predsednik Stranke srpskog jedinstva, predsednik fudbalskog kluba Obilić, a pominje se i kao jedan od vođa navijača Crvene zvezde. 

Ubijen je u Beogradu 15. januara 2000. godine.


Izvor (direktan link):

https://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2017&mm=07&dd=30&nav_id=1287920


Foto: Printskrin